Utorak VII. vazmenog tjedna

Tko se uzda u Gospodina, †

on je kao brdo Sion: *

ne pomiče se, ostaje dovijeka.

Bregovi okružuju Jeruzalem: †

Gospodin okružuje narod svoj *

odsada i dovijeka.

I neće potrajati žezlo bezbožničko *

nad udesom pravednih,

da ne bi pravedni *

ruke za bezakonjem pružili.

Učini, Gospodine, dobro dobrima *

i čestitima u srcu.

A koji na krive skreću putove, †

nek ih istrijebi Gospodin sa zločincima! *

Mir nad Izraelom!

Gospodine, ne gordi se moje srce *

niti se oči uznose.

Ne idem za stvarima velikim *

ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio, *

i upokojio dušu svoju;

kao dojenče na grudima majke, *

kao dojenče duša je moja u meni.

U Gospodina se, Izraele, uzdaj *

od sada dovijeka.

Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *

primiti slavu i čast i moć!

Jer ti si sve stvorio, *

i tvojom voljom sve postade i bî stvoreno!

Dostojan si uzeti knjigu *

i otvoriti pečate njezine.

Jer si bio zaklan †

i otkupio, krvlju svojom, za Boga *

ljude iz svakog plemena i jezika, puka i naroda.

Učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima, *

i kraljevat će na zemlji.

Dostojan je zaklani Jaganjac *

primiti moć i bogatstvo

i mudrost i snagu *

i čast i slavu i blagoslov!