Sedma vazmena nedjelja

Hvalite, sluge Gospodnje, *

hvalite ime Gospodnje!

Blagoslovljeno ime Gospodnje *

sada i dovijeka!

Od istoka sunca do zalaska *

hvaljeno bilo ime Gospodnje!

Uzvišen je Gospodin nad sve narode, *

slava njegova nebesa nadvisuje.

Tko je kao Gospodin, Bog naš, †

koji u visinama stoluje *

i gleda odozgo nebo i zemlju?

Podiže iz prašine uboga, *

iz gliba vadi siromaha

da ga posadi s prvacima, *

s prvacima svoga naroda.

Nerotkinji daje da u domu stanuje *

kao radosna majka djece brojne.

Ja vjerujem i kada kažem: *

»Nesretan sam veoma.«

U smetenosti svojoj rekoh: *

»Svaki je čovjek lažac!«

Što da uzvratim Gospodinu *

za sve što mi je učinio?

Uzet ću čašu spasenja *

i zazvati ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *

pred svim pukom njegovim.

Dragocjena je u očima Gospodnjim *

smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga, †

tvoj sluga, sin službenice tvoje – *

ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, *

zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *

pred svim pukom njegovim,

u predvorjima Doma Gospodnjega, *

posred tebe, Jeruzaleme!

Isus Krist, trajni lik Božji, *

nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,

nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, †

postavši ljudima sličan: *

obličjem čovjeku nalik,

ponizi sam sebe, †

poslušan do smrti, *

smrti na križu.

Zato ga Bog preuzvisi †

i darova mu ime, *

ime nad svakim imenom,

da se na ime Isusovo prigne svako koljeno *

nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ,

i svaki će jezik priznati: *

»Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.