Uzašašće Gospodinovo

Reče Gospodin Gospodinu mojemu: *

»Sjedi mi zdesna

dok ne položim dušmane tvoje *

za podnožje tvojim nogama!

Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona: *

vladaj posred svojih neprijatelja!

Spreman je tvoj narod u svetim odorama *

za dan tvog junaštva:

kao rosa iz krila zorina *

uza te su mladi ratnici.«

Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: †

»Zauvijek ti si svećenik *

po redu Melkisedekovu!«

Gospodin ti je zdesna, *

on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.

Na putu će se napit iz potoka, *

visoko će dignuti glavu.

Narodi svi, plješćite rukama, *

kličite Bogu glasom radosnim.

Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan, *

kralj velik nad zemljom svom.

Narode je nama podložio, *

pogane stavio pod noge naše,

baštinu nam odabrao – *

ponos Jakova, svog ljubimca.

Uzlazi Bog uz klicanje, *

Gospodin uza zvuke trublje.

Pjevajte Bogu, pjevajte, *

pjevajte kralju našemu, pjevajte!

Jer on je kralj nad zemljom svom, *

pjevajte Bogu, pjevači vrsni!

Bog kraljuje nad narodima, *

stoluje Bog na svetom prijestolju.

Prvaci se pribiru poganski *

k narodu Boga Abrahamova.

Božji su svi vlastodršci zemlje, *

nad svima on je uzvišen.

Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože, Svevladaru, †

koji jesi i koji bijaše *

zato što si uzeo u ruke moć svoju veliku i zakraljio se!

Gnjeviše se narodi, ali dođe srdžba tvoja, *

i čas da se sudi mrtvima

i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima *

i svima koji se boje imena tvoga, malima i velikima.

Sada nasta spasenje i snaga †

i kraljevstvo Boga našega *

i vlast Pomazanika njegova!

Jer, zbačen je tužitelj braće naše *

koji ih dan i noć optuživaše pred Bogom našim.

Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom †

i riječju svoga svjedočanstva, *

nisu ljubili života svoga – sve do smrti.

Zato, veselite se, nebesa, *

i svi nebesnici!