Srijeda XX. tjedna kroz godinu

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, †

ti znaš kada sjednem i kada ustanem, *

izdaleka ti već misli moje poznaješ.

Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, *

znani su ti svi moji putovi.

Riječ mi još nije na jezik došla, *

a ti, Gospodine, sve već znadeš.

S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, *

na mene si ruku svoju stavio.

Znanje to odveć mi je čudesno, *

previsoko da bih ga dokučio.

Kamo da idem od duha tvojega, *

i kamo da od tvog lica pobjegnem?

Ako se na nebo popnem, ondje si, *

ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

Uzmem li krila zorina *

pa se naselim moru na kraj,

i ondje bi me ruka tvoja vodila, *

desnica bi me tvoja držala.

Reknem li: »Nek me barem tmine zakriju, *

i nek me noć umjesto svjetla okruži!«

ni tmina tebi neće biti tamna: †

noć sjaji kao dan *

i tama kao svjetlost.

Jer ti si moje stvorio bubrege, *

satkao me u krilu majčinu.

Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, *

što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao, *

kosti moje ne bjehu ti sakrite

dok nastajah u tajnosti, *

otkan u dubini zemlje.

Oči tvoje već tada gledahu djela moja, †

sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: *

dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, *

kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! *

Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, *

iskušaj me i upoznaj misli moje:

pogledaj ne idem li putem pogubnim, *

i povedi me putem vječnim!

S radošću zahvaljujmo Ocu †

koji nas osposobi *

za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.

On nas izbavi iz vlasti tame *

i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje,

u kome imamo otkupljenje, *

otpuštenje grijeha.

Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, *

Prvorođenac, prije svakog stvorenja.

Ta u njemu je sve stvoreno †

na nebesima i na zemlji, *

vidljivo i nevidljivo,

bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, *

bilo Vrhovništva, bilo Vlasti –

sve je po njemu i za njega stvoreno: †

on je prije svega, *

i sve stoji u njemu.

On je Glava Tijela, Crkve; †

on je Početak, *

Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak.

Jer svidjelo se Bogu *

u njemu nastaniti svu Puninu

i po njemu †

– uspostavivši mir krvlju križa njegova – *

izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.