Petak V. vazmenog tjedna

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *

po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

Operi me svega od moje krivice, *

od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem, *

grijeh je moj svagda preda mnom.

Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *

i učinio što je zlo pred tobom:

pravedan da budeš prema svojim riječima *

i bez prijekora kada te sudili budu.

Evo, grešan sam već rođen, *

u grijehu me zače majka moja.

Evo, ti ljubiš srce iskreno, *

u dubini duše učiš me mudrosti.

Poškropi me izopom da se očistim, *

operi me, i bit ću bjelji od snijega!

Objavi mi radost i veselje, *

nek se obraduju kosti satrvene!

Odvrati lice od grijeha mojih, *

izbriši svu moju krivicu!

Čisto srce stvori mi, Bože, *

i duh postojan obnovi u meni!

Ne odbaci me od lica svojega *

i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja *

i učvrsti me duhom spremnim!

Učit ću bezakonike tvojim stazama, *

i grešnici tebi će se obraćati.

Oslobodi me od krvi prolivene, †

Bože, Bože spasitelju moj! *

Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

Otvori, Gospodine, usne moje, *

i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Žrtve ti se ne mile, *

kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

Žrtva Bogu duh je raskajan, *

srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *

i opet sagradi jeruzalemske zidine!

Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †

prinosi i paljenice, *

i tad će se prinosit teoci na žrtveniku tvojemu.

Doista ti si Bog skriveni, *

Bog Izraelov, Spasitelj.

Postidjet će se *

i poniknut će svi zajedno,

otići će u ruglu *

oni koji prave kipove.

A Gospodin će vječnim spasenjem *

spasit Izraela.

Nećete se postidjeti *

i nećete poniknuti dovijeka.

Da, ovako govori Gospodin, *

nebesa Stvoritelj – on je Bog –

koji je oblikovao i sazdao zemlju, *

koji ju je učvrstio

i nije je stvorio pustu, †

već ju je uobličio za obitavanje: *

»Ja sam Gospodin i nema drugoga.

Nisam govorio u tajnosti, *

u zakutku mračne zemlje.

Nisam rekao potomstvu Jakovljevu: *

Tražite me u pustoši.

Ja, Gospodin, govorim pravo *

i naviještam čestito.

Saberite se i dođite, *

pristupite zajedno, svi preživjeli od naroda!

Neznalice puke oni su što nose kip izrađen od drveta *

i mole boga koji ih spasit ne može.

Objavite, iznesite svoje dokaze, *

svjetujte se zajedno:

Tko je to od davnine navijestio *

i od tada prorekao?

Nisam li ja, Gospodin? *

Nema drugoga boga do mene;

Boga pravednog i Spasitelja *

osim mene nema.

Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, *

jer ja sam Bog i nema drugoga!

Sobom se samim kunem, †

iz mojih usta izlazi istina, *

riječ neopoziva,

da će se preda mnom prignuti svako koljeno, †

mnome će se svaki jezik zaklinjati govoreći: *

Jedino je u Gospodinu pobjeda i snaga!

K njemu će doći, postiđeni, *

svi što na nj su bjesnjeli.

U Gospodinu će pobijediti i proslavit se *

sve potomstvo Izraelovo!«

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *

Služite Gospodinu u veselju!

Pred lice mu dođite *

s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †

on nas stvori, i mi smo njegovi, *

njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †

u dvore njegove s hvalospjevom, *

hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †

dovijeka je ljubav njegova, *

od koljena do koljena vjernost njegova.