Peta korizmena nedjelja

Reče Gospodin Gospodinu mojemu: *

»Sjedi mi zdesna

dok ne položim dušmane tvoje *

za podnožje tvojim nogama!

Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona: *

vladaj posred svojih neprijatelja!

Spreman je tvoj narod u svetim odorama *

za dan tvog junaštva:

kao rosa iz krila zorina *

uza te su mladi ratnici.«

Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: †

»Zauvijek ti si svećenik *

po redu Melkisedekovu!«

Gospodin ti je zdesna, *

on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.

Na putu će se napit iz potoka, *

visoko će dignuti glavu.

Kad izađe Izrael iz Egipta, *

i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskog,

Judin mu dom posta svetište, *

a Izrael kraljevstvo njegovo.

Vidje more i uzmače, *

a Jordan ustuknu.

Bregovi skakahu poput ovnova, *

i brežuljci poput jaganjaca.

Što ti je, more, da uzmičeš? *

Jordane, zašto natrag okrećeš?

Bregovi, zašto skačete poput ovnova, *

i vi, brežuljci, poput jaganjaca?

Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim, *

pred licem Boga Jakovljeva.

On hrid pretvara u slap vodeni *

i stijenu u izvor vode.

Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer *

da idete stopama njegovim;

on koji grijeha ne učini, *

nit mu usta prijevaru izustiše;

on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao †

i mučen nije prijetio, *

prepuštajući to sucu pravednom;

on koji u tijelu svom *

grijehe naše ponese na drvo

da, umrijevši grijesima, pravednosti živimo, *

on čijom se modricom izliječiste.