Četvrta korizmena nedjelja

Reče Gospodin Gospodinu mojemu: *

»Sjedi mi zdesna

dok ne položim dušmane tvoje *

za podnožje tvojim nogama!

Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona: *

vladaj posred svojih neprijatelja!

Spreman je tvoj narod u svetim odorama *

za dan tvog junaštva:

kao rosa iz krila zorina *

uza te su mladi ratnici.«

Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: †

»Zauvijek ti si svećenik *

po redu Melkisedekovu!«

Gospodin ti je zdesna, *

on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.

Na putu će se napit iz potoka, *

visoko će dignuti glavu.

Blago čovjeku koji se boji Gospodina *

i koji uživa u naredbama njegovim:

moćno će mu biti na zemlji potomstvo, *

na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.

Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu, *

njegova pravednost ostaje dovijeka.

Čestitima sviće ko svjetlost u tami: *

milostiv, milosrdan i pravedan Gospodin.

Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam, *

koji poslove svoje obavlja pravedno.

Do vijeka neće on posrnuti: *

u vječnome će spomenu biti pravednik.

Žalosne se vijesti neće bojati, †

stalno je njegovo srce *

uzdajuć se u Gospodina.

Postojano mu je srce, ničeg se ne boji, *

neprijatelje svoje prezire.

On rasipno dijeli, daje sirotinji: †

pravednost njegova ostaje dovijeka, *

njegovo će se čelo slavno uzdići.

Ljutito će to gledati bezbožnik, †

škrgutat će zubima i venuti, *

propast će želja opakih.

Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer *

da idete stopama njegovim;

on koji grijeha ne učini, *

nit mu usta prijevaru izustiše;

on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao †

i mučen nije prijetio, *

prepuštajući to sucu pravednom;

on koji u tijelu svom *

grijehe naše ponese na drvo

da, umrijevši grijesima, pravednosti živimo, *

on čijom se modricom izliječiste.