Srijeda XXXIV. tjedna kroz godinu

Samo je u Bogu mir, dušo moja, *

samo je u njemu spasenje.

Samo on je moja hrid i spasenje, *

utvrda moja: neću se pokolebati.

Dokle ćete na bijednika nasrtati, †

obarat ga svi zajedno, *

ko zid ruševan il’ ogradu nagnutu?

Urotiše se da me s visa mog obore, *

u laži uživaju;

ustima blagòslivlju, *

a u srcu proklinju.

Samo je u Bogu mir, dušo moja, *

samo je u njemu nada moja.

Samo on je moja hrid i spasenje, *

utvrda moja: neću se pokolebati.

U Boga je spasenje moje i slava; *

Bog mi je hridina silna, utočište.

U nj se, narode, uzdaj u svako doba; †

pred njim srca izlijevajte: *

Bog je naše utočište!

Sinovi su ljudski samo dašak, *

laž su djeca čovječja:

svi da stanu na tezulju, *

od daha bi lakši bili.

U grabež se ne uzdajte, †

nit se otetim tašto hvalite; *

umnoži l’ se blago, nek vam srce za nj ne prione.

Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo: *

»U Boga je snaga!

U tebe je, Gospodine, dobrota! *

Ti uzvraćaš svakom po djelima njegovim.«

Dođite, kličimo Gospodinu, *

uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

Pred lice mu stupimo s hvalama, *

kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *

Kralj velik nad svim bogovima.

U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *

njegovi su vrhunci planina.

Njegovo je more, on ga je stvorio, *

i kopno koje načiniše ruke njegove.

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *

poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!

Jer on je Bog naš, *

a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O, da danas glas mu poslušate:

† »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *

kao u dan Mase u pustinji

gdje me iskušavahu očevi vaši, *

iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †

pa rekoh: Narod su nestalna srca, *

i ne proniču moje putove.

Tako se zakleh u svom gnjevu: *

Nikad neće ući u moj počinak!«

Slava Ocu i Sinu *

i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

i u vijeke vjekova. Amen.

S radošću zahvaljujmo Ocu †

koji nas osposobi *

za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.

On nas izbavi iz vlasti tame *

i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje,

u kome imamo otkupljenje, *

otpuštenje grijeha.

Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, *

Prvorođenac, prije svakog stvorenja.

Tȁ u njemu je sve stvoreno †

na nebesima i na zemlji, *

vidljivo i nevidljivo,

bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, *

bilo Vrhovništva, bilo Vlasti –

sve je po njemu i za njega stvoreno: †

on je prije svega, *

i sve stoji u njemu.

On je Glava Tijela, Crkve; †

on je Početak, *

Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak.

Jer svidjelo se Bogu *

u njemu nastaniti svu Puninu

i po njemu †

– uspostavivši mir krvlju križa njegova – *

izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.