Utorak XVII. tjedna kroz godinu

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *

svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji *

i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *

tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †

duša mu se ne predaje ispraznosti, *

i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina *

i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

Takav je naraštaj onih koji traže njega, *

koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †

dižite se, dveri vječne, *

da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« †

»Gospodin silan i junačan, *

Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †

dižite se, dveri vječne, *

da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« †

»Gospodin nad Vojskama – *

on je Kralj slave!«

Blagoslovljen Bog, koji živi u vijeke, *

i njegovo kraljevstvo!

Jer on kažnjava i prašta, †

dovodi u Podzemlje i odande izvodi, *

i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci.

Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, *

jer vas je on među njih rasuo.

Objavljujte njegovu veličinu *

uzdižući ga nad sve živo,

jer on je naš Gospod i Bog, *

on je naš otac za sve vjekove.

On nas kažnjava zbog naših zlih djela, *

ali će se opet smilovati na nas

i sabrati nas iz svih naroda *

među koje smo razasuti.

Obratite se k njemu svim srcem svojim †

i svom dušom svojom, *

da činite pred njim istinu,

i on će se okrenuti k vama, *

i neće sakrivati lica svoga od vas.

Gledajte što učini s vama, *

na sva ga usta slavite i hvalite,

blagoslivljajte Gospoda pravde *

i uzvisujte kralja vjekova.

Ja ga u zemlji progonstva hvalim *

i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu.

Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. †

Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas *

i milost vam iskazati!

Boga svoga ja uznosim, †

i duša moja hvali kralja nebeskoga, *

i radosno klikće veličini njegovoj:

tako neka kazuju svi *

i hvale ga u Jeruzalemu!

Pravednici, Gospodinu kličite! *

Hvaliti ga pristoji se čestitima.

Slavite Gospodina na harfi, *

na liri od deset žica veličajte njega!

Pjesmu novu zapjevajte njemu *

i glazbala skladna popratite poklicima.

Jer prâva je riječ Gospodnja, *

i vjernost su sva djela njegova.

On ljubi pravdu i pravo: *

puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Gospodnjom su riječju nebesa sazdana *

i dahom usta njegovih sva vojska njihova.

Vodu morsku on sabire kao u mješinu *

i bezdane stavlja u spremišta.

Zemlja sva neka pred Gospodinom strepi, *

neka ga se boje svi stanovnici svijeta!

Jer on reče – i sve postade, *

naredi – i sve se stvori.

Gospodin razbija nakane pucima, *

mrsi namjere narodima.

Naum Gospodnji dovijeka ostaje, *

i misli srca njegova od koljena do koljena.

Blago narodu kojemu je Gospodin Bog, *

narodu koji on odabra sebi za baštinu!

Gospodin motri s nebesa *

i gleda sve sinove čovječje.

Iz svoga prebivališta motri *

sve stanovnike zemaljske:

on je svima srca stvorio *

i pazi na sva djela njihova.

Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, *

ne spasava velika sila junaka.

Isprazno se od konja nadati spasenju, *

silna jačina njegova ne izbavlja.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, *

nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:

da im od smrti život spasi, *

da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada, *

on je pomoć i zaštita naša.

Srce nam se u njemu raduje, *

u njegovo sveto ime mi se uzdamo.

Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, *

kao što se u tebe uzdamo!