Ponedjeljak XIV. tjedna kroz godinu

Iz srca mi naviru riječi divne: †

pjesmu svoju ja kralju pjevam, *

jezik mi je ko pisaljka hitra pisara.

Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, †

po usnama ti se milina prosula, *

stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

Pripaši mač uz bedra, junače, *

ogrni se sjajem i veličanstvom!

Zajaši i kreni za istinu, za blagost i pravdu, *

desnica ti tvoja gađa čudesno.

Strelice tvoje prodiru †

u srce kraljevih dušmana, *

narodi padaju pred tobom.

Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, *

i pravedno žezlo – žezlo je tvoga kraljevstva!

Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, †

stoga Gospodin, Bog tvoj, tebe pomaza *

uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, *

iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.

Kraljevske ti kćeri idu u susret, *

zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.

»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: *

zaboravi svoj narod i dom oca svog!

Zaželi li kralj ljepotu tvoju, †

smjerno se pokloni njemu, *

jer je on gospodar tvoj.

Narod tirski dolazi s darovima, *

naklonost tvoju traže prvaci naroda.«

Sva lijepa korača kći kraljeva *

u haljinama zlatom vezenim.

U haljini od veza šarena kralju je dovode, *

pratnja su joj djevice, drúge njezine.

S veseljem ih vode i s klicanjem, *

u kraljeve dvore ulaze.

Umjesto otaca imat ćeš sinove, *

postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.

Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje, *

hvalit će te narodi u vijeke vjekova.

Blagoslovljen Bog i Otac *

Gospodina našega Isusa Krista,

on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim *

u nebesima, u Kristu.

Tako: u njemu nas sebi izabra †

prije postanka svijeta *

da budemo sveti i neporočni pred njim;

u ljubavi nas predodredi za posinstvo, *

za sebe, po Isusu Kristu,

prema dobrohotnosti svoje volje, *

na hvalu Slave svoje milosti.

Njome nas zamilova u Ljubljenome †

u kome, njegovom krvlju, *

imamo otkupljenje,

otpuštenje prijestupâ *

po bogatstvu njegove milosti.

Nju preobilno u nas uli *

zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem

obznanivši nam Otajstvo svoje volje *

po dobrohotnom naumu svojem

što ga prije u njemu zasnova *

da se provede punina vremenâ:

uglaviti u Kristu *

sve – na nebesima i na zemlji.