Utorak III. tjedna došašća

Zavolje opet, Gospodine, zemlju svoju, *

na dobro okrenu udes Jakovljev.

Otpusti krivnju narodu svome, *

pokri sve grijehe njegove.

Suspregnu svu ljutinu svoju, *

odusta od žestine gnjeva svoga.

Obnòvi nas, Bože, Spasitelju naš, *

i odbàci zlovolju prema nama!

Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, *

prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno?

Zar nas nećeš opet oživiti, *

da se narod tvoj raduje u tebi?

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje *

i daj nam svoje spasenje.

Da poslušam što mi to Gospodin govori: *

Gospodin obećava mir

narodu svomu, vjernima svojim, *

onima koji mu se svim srcem vrate.

Zaista, blizu je njegovo spasenje †

onima koji ga se boje, i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i Vjernost sastati, *

Pravda i Mir zagrliti.

Vjernost će nicat iz zemlje, *

Pravda će gledat s nebesa.

Gospodin će dati blagoslov i sreću, *

i zemlja naša urod svoj.

Pravda će stupati pred njim, *

a Mir tragom stopa njegovih.

Tvrd grad mi imamo: *

za obranu nam On podiže zidove i predziđa.

Otvorite vrata! Nek uđe narod pravedni *

koji čuva vjernost,

čiji je značaj čvrst, *

koji čuva mir jer se u te uzda.

Uzdajte se u Gospodina dovijeka, *

jer Gospodin je Stijena vječna.

Put je pravednikov prav, *

ti ravniš stazu pravednom.

Da, na stazi tvojih sudova *

željno te, Gospodine, čekamo;

ime tvoje i spomen tvoj *

duša nam žudi.

Dušom svojom žudim tebe noću, *

i duhom svojim u sebi te tražim.

Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, *

uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.

Gospodine, ti mir nama daješ, *

jer ti si tvorac svih djela naših.

Dođite, kličimo Gospodinu, *

uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

Pred lice mu stupimo s hvalama, *

kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *

Kralj velik nad svim bogovima.

U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *

njegovi su vrhunci planina.

Njegovo je more, on ga je stvorio, *

i kopno koje načiniše ruke njegove.

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *

poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!

Jer on je Bog naš, *

a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O, da danas glas mu poslušate:

† »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *

kao u dan Mase u pustinji

gdje me iskušavahu očevi vaši, *

iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †

pa rekoh: Narod su nestalna srca, *

i ne proniču moje putove.

Tako se zakleh u svom gnjevu: *

Nikad neće ući u moj počinak!«

Slava Ocu i Sinu *

i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

i u vijeke vjekova. Amen.