Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan

K brdima oči svoje uzdižem: *

odakle će mi doći pomoć?

Pomoć je moja od Gospodina *

koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da *

i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.

Ne, ne drijema i ne spava *

on, čuvar Izraelov.

Gospodin je čuvar tvoj, *

Gospodin je zasjen tvoj s desne tvoje!

Neće ti sunce nauditi danju *

ni mjesec noću.

Čuvao te Gospodin od zla svakoga, *

čuvao dušu tvoju!

Čuvao Gospodin tvoj izlazak i povratak *

odsada dovijeka!

Iz dubine, Gospodine, vapijem tebi: *

Gospodine, usliši glas moj!

Neka pazi uho tvoje *

na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijehâ budeš spominjao, *

Gospodine, tko će opstati?

Al’ u tebe je praštanje, *

da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam, *

duša se moja u njegovu uzda riječ.

Duša moja čeka Gospodina *

više no zoru straža noćna;

više no zoru straža noćna *

nek Izrael čeka Gospodina.

Jer je u Gospodina milosrđe *

i obilno je u njega otkupljenje;

on će otkupiti Izraela *

od svih grijeha njegovih.

Isus Krist, trajni lik Božji, *

nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,

nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, †

postavši ljudima sličan: *

obličjem čovjeku nalik,

ponizi sam sebe, †

poslušan do smrti, *

smrti na križu.

Zato ga Bog preuzvisi †

i darova mu ime, *

ime nad svakim imenom,

da se na ime Isusovo prigne svako koljeno *

nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ,

i svaki će jezik priznati: *

»Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.