Blažena Djevica Marija od Krunice

Obradovah se kad mi rekoše: *

»Hajdemo u Dom Gospodnji!«

Eto, noge nam već stoje *

na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani *

i kao u jedno saliveni!

Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja, †

po Zakonu Izraelovu, *

da slave ime Gospodnje.

Ondje stoje sudačke stolice, *

stolice doma Davidova.

Molite za mir Jeruzalemov! *

Blago onima koji tebe ljube!

Neka bude mir u zidinama tvojim *

i pokoj u tvojim palačama!

Radi braće i prijatelja svojih *

klicat ću: »Mir tebi!«

Radi Doma Gospodina, Boga našega, *

za sreću tvoju ja ću moliti.

Ako Gospodin kuće ne gradi, *

uzalud se muče graditelji.

Ako Gospodin grada ne čuva, *

uzalud stražar bdi.

Uzalud vam je ustat prije zore *

i dugo u noć sjediti,

vi što jedete kruh muke: *

miljenicima svojim u snu on daje.

Evo: sinovi su Gospodnji dar, *

plod utrobe njegova je nagrada.

Strelica u ruci ratnika – *

to su sinovi mladosti.

Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, †

neće se postidjeti *

kad se prȅo bude s dušmanom na vratima.

Blagoslovljen Bog i Otac *

Gospodina našega Isusa Krista,

on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim *

u nebesima, u Kristu.

Tako: u njemu nas sebi izabra †

prije postanka svijeta *

da budemo sveti i neporočni pred njim;

u ljubavi nas predodredi za posinstvo, *

za sebe, po Isusu Kristu,

prema dobrohotnosti svoje volje, *

na hvalu Slave svoje milosti.

Njome nas zamilova u Ljubljenome †

u kome, njegovom krvlju, *

imamo otkupljenje,

otpuštenje prijestupâ *

po bogatstvu njegove milosti.

Nju preobilno u nas uli *

zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem,

obznanivši nam Otajstvo svoje volje *

po dobrohotnom naumu svojem

što ga prije u njemu zasnova *

da se provede punina vremenâ:

uglaviti u Kristu *

sve – na nebesima i na zemlji.