Sv. Faustina Kowalska, djevica

Kako su mili stanovi tvoji, *

Gospodine nad Vojskama!

Duša mi gine i čezne *

za dvorima Gospodnjim.

Srce moje i moje tijelo *

kliču Bogu živomu.

I vrabac sebi log nalazi, †

i lastavica gnjezdašce *

gdje će položiti mlade svoje:

a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad Vojskama, *

Kralju moj i Bože moj!

Blaženi koji prebivaju u Domu tvome *

slaveć te bez prestanka!

Blažen komu je pomoć u tebi, *

dok se sprema na svete putove!

Prolaze li suhom dolinom, †

u izvor je vode promeću, *

i prva je kiša u blagoslov odijeva.

Snaga im raste od časa do časa: *

dok ne ugledaju Boga na Sionu.

Gospodine, Bože nad Vojskama, †

čuj molitvu moju, *

poslušaj, Bože Jakovljev!

Pogledaj, štite naš, Bože, *

pogledaj lice pomazanika svoga!

Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim *

bolji od tisuću drugih.

Volim biti na pragu Doma Boga svoga *

nego boraviti u šatorima grešnika.

Gospodin, Bog, sunce je i štit: *

on daje milost i slavu.

Ne uskraćuje Gospodin dobara onima *

koji idu u nedužnosti.

Gospodine nad Vojskama, *

blago onom što se u te uzda.

Dogodit će se na kraju danâ: *

Gora Doma Gospodnjega

bit će postavljena vrh svih gora, *

uzvišena iznad svih bregova.

K njoj će se stjecati svi narodi, *

nagrnut će mnoga plemena i reći:

»Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, *

pođimo u Dom Boga Jakovljeva!

On će nas naučiti svojim putovima, *

hodit ćemo stazama njegovim.

Jer će iz Siona Zakon doći, *

iz Jeruzalema riječ Gospodnja.«

On će biti sudac narodima, *

mnogim će sudit plemenima,

koji će mačeve prekovati u plugove, *

a koplja u srpove.

Neće više narod dizat mača protiv naroda *

nit se više učit ratovanju.

Hajde, dome Jakovljev, *

u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! *

Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!

Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo! *

Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,

kazujte poganima njegovu slavu, *

svim narodima čudesa njegova.

Velik je Gospodin, hvale predostojan, *

strašniji od svih bogova!

Ništavni su svi bozi narodâ, *

a Gospodin stvori nebesa!

Slava je i veličanstvo pred njim *

sila i sjaj u Svetištu njegovu.

Dajte Gospodinu, narodna plemena, *

dajte Gospodinu slavu i silu!

Dajte Gospodinu slavu imena njegova! *

Prinesite žrtvu i uđite u dvorove njegove,

poklonite se Gospodinu u sjaju svetosti njegove. *

Strepi pred njim, sva zemljo!

Nek se govori među poganima: *

»Gospodin kraljuje!«

Svijet on učvrsti da se ne pomakne, *

narodima pravedno upravlja.

Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! *

Neka huči more i što je u njemu!

Nek se raduje polje i sve što je na njemu, *

neka klikće šumsko drveće

pred Gospodinom, jer dolazi, *

jer dolazi suditi zemlji.

Sudit će svijetu po pravdi *

i narodima po istini svojoj.