Četvrtak XXIV. tjedna kroz godinu

Gospodine, usliši moju molitvu, †

u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, *

u pravednosti me svojoj usliši!

Ne idi na sud sa slugom svojim, *

jer nitko živ nije pravedan pred tobom!

Jer, dušmanin mi dušu progoni, *

o zemlju pritisnu život moj;

u tmine me baci da stanujem *

kao oni koji su davno umrli.

Duh moj već zamire u meni, *

srce mi trne u grudima.

Spominjem se dana minulih, †

mislim o svim djelima tvojim, *

o djelima ruku tvojih razmišljam.

Ruke svoje za tobom pružam, *

duša moja ko suha zemlja za tobom žeđa.

Usliši me brzo, Gospodine, *

dah moj već je na izmaku!

Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, *

da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

Objavi mi jutrom dobrotu svoju, *

jer se uzdam u tebe.

Put mi kaži kojim ću krenuti, *

jer k tebi dušu uzdižem.

Izbavi me, Gospodine, od mojih dušmana, *

tebi ja se utječem.

Nauči me da vršim volju tvoju, *

jer ti si Bog moj.

Duh tvoj dobri *

nek me po ravnu putu vodi!

Zbog imena svog, Gospodine, poživi me, *

zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe!

Veselite se s Jeruzalemom, *

kličite zbog njega, svi koji ga ljubite!

Radujte se, radujte s njime, *

svi koji ste nad njim tugovali!

Nadojite se i nasitite *

na dojkama utjehe njegove,

da se nasišete i nasladite *

na grudima krepčine njegove.

Jer ovako govori Gospodin: †

Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti, *

i kao potok nabujali bogatstvo naroda.

Dojenčad ću njegovu na rukama nositi *

i milovati na koljenima.

Kao što mati tješi sina, †

tako ću i ja vas utješiti – *

utješit ćete se u Jeruzalemu.

Kad to vidite, srce će vam se radovati, *

i procvast će vam kosti ko mlada trava.

Hvalite Gospodina, jer je dobar, †

pjevajte Bogu našem, jer je sladak; *

svake hvale on je dostojan!

Gospodin gradi Jeruzalem, *

sabire raspršene Izraelce.

On liječi one koji su srca skršena *

i povija rane njihove.

On određuje broj zvijezdâ, *

svaku njezinim imenom naziva.

Velik je naš Gospodin i svesilan, *

nema mjere mudrosti njegovoj.

Gospodin pridiže ponizne. *

zlotvore do zemlje snizuje.

Pjevajte Gospodinu pjesmu zahvalnu, *

svirajte na citri Bogu našem!

Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema;

daje da po bregovima raste trava *

i bilje na službu čovjeku.

On stoci hranu daje *

i mladim gavranima kada grakću.

Za konjsku snagu on ne mari, *

nit mu se mile bedra čovječja.

Mili su Gospodinu oni koji se njega boje, *

koji se uzdaju u dobrotu njegovu.