Uzvišenje svetoga Križa

Reče Gospodin Gospodinu mojemu: *

»Sjedi mi zdesna

dok ne položim dušmane tvoje *

za podnožje tvojim nogama!

Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona: *

vladaj posred tvojih neprijatelja!

Spreman je tvoj narod u svetim odorama *

za dan tvog junaštva:

kao rosa iz krila zorina *

uza te su mladi ratnici«.

Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: †

»Zauvijek ti si svećenik *

po redu Melkisedekovu!«

Gospodin ti je zdesna, *

on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.

Na putu će se napit iz potoka, *

visoko će dignuti glavu.

Ja vjerujem i kada kažem: *

»Nesretan sam veoma.«

U smetenosti svojoj rekoh: *

»Svaki je čovjek lažac!«

Što da uzvratim Gospodinu *

za sve što mi je učinio?

Uzet ću čašu spasenja *

i zazvati ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *

pred svim pukom njegovim.

Dragocjena je u očima Gospodnjim *

smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga, †

tvoj sluga, sin službenice tvoje – *

ti si razriješio okove moje.

Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, *

zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje *

pred svim pukom njegovim,

u predvorjima Doma Gospodnjega, *

posred tebe, Jeruzaleme!

Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *

primiti slavu i čast i moć!

Jer ti si sve stvorio, *

i tvojom voljom sve postade i bî stvoreno!

Dostojan si uzeti knjigu *

i otvoriti pečate njezine.

Jer si bio zaklan †

i otkupio, krvlju svojom, za Boga *

ljude iz svakog plemena i jezika, puka i naroda.

Učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima, *

i kraljevat će na zemlji.

Dostojan je zaklani Jaganjac *

primiti moć i bogatstvo

i mudrost i snagu *

i čast i slavu i blagoslov!