Sv. Alfonz Marija de’ Liguori, biskup i crkveni naučitelj

Iz svega srca vapijem, Gospodine, usliši me: *

tvoja ću pravila čuvati.

K tebi vapijem, spasi me, *

tvojeg ću se držat svjedočanstva.

Pretječem zoru i molim za pomoć, *

u tvoje se riječi uzdam.

Oči moje straže noćne pretječu *

da razmišljam o besjedi tvojoj.

Po svojoj dobroti, Gospodine, glas mi poslušaj, *

i po svojoj odluci poživi me.

Primiču se koji me podlo progone, *

daleko su oni od Zakona tvojega.

A ti si blizu, Gospodine, *

i vjerne su sve zapovijedi tvoje.

Odavno znam za tvoje propise, *

da si ih sazdao zasvagda.

U čast Gospodinu zapjevat ću, *

jer se slavom proslavio!

Konja s konjanikom *

u more je survao.

Moja je snaga, moja pjesma – Gospodin *

jer je mojim postao izbaviteljem.

On je Bog moj, njega ja ću slaviti, †

on je Bog oca moga, *

njega ću veličati.

Gospodin je ratnik hrabar, †

Gospodin je ime njegovo. *

Kola faraonova i vojsku mu u more baci.

Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, †

valovi se u bedem uzdigoše, *

u srcu mora dubine se stvrdnuše.

Mislio je neprijatelj: »Gonit ću ih, stići, *

plijen ću podijelit,

duša će moja sita ga biti; *

trgnut ću mač, uništit ih rukom svojom.«

A ti dahom svojim dahnu, †

more se nad njima sklopi, *

ko olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.

Tko je kao ti, Gospodine, među bogovima, †

tko kao ti sija u svetosti, *

u djelima strašan, divan u čudima?

Desnicu si pružio *

i zemlja ih proguta!

Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, *

k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio.

Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine, *

na mjestu koje ti, Gospodine, svojim učini Boravištem,

Svetištem, Gospodine, tvojom rukom sazidanim. *

Vazda i dovijeka Gospodin će kraljevati.

Hvalite Gospodina, svi puci, *

† slavite ga, svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova, *

i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!