Sv. Ignacije Lojolski, prezbiter

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *

po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

Operi me svega od moje krivice, *

od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem, *

grijeh je moj svagda preda mnom.

Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *

i učinio što je zlo pred tobom:

pravedan da budeš prema svojim riječima *

i bez prijekora kada te sudili budu.

Evo, grešan sam već rođen, *

u grijehu me zače majka moja.

Evo, ti ljubiš srce iskreno, *

u dubini duše učiš me mudrosti.

Poškropi me izopom da se očistim, *

operi me, i bit ću bjelji od snijega!

Objavi mi radost i veselje, *

nek se obraduju kosti satrvene!

Odvrati lice od grijeha mojih, *

izbriši svu moju krivicu!

Čisto srce stvori mi, Bože, *

i duh postojan obnovi u meni!

Ne odbaci me od lica svojega *

i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja *

i učvrsti me duhom spremnim!

Učit ću bezakonike tvojim stazama, *

i grešnici tebi će se obraćati.

Oslobodi me od krvi prolivene, †

Bože, Bože spasitelju moj! *

Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

Otvori, Gospodine, usne moje, *

i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Žrtve ti se ne mile, *

kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

Žrtva Bogu duh je raskajan, *

srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *

i opet sagradi jeruzalemske zidine!

Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †

prinosi i paljenice, *

i tad će se prinosit teoci na žrtveniku tvojemu.

Doista ti si Bog skriveni, *

Bog Izraelov, Spasitelj.

Postidjet će se *

i poniknut će svi zajedno,

otići će u ruglu *

oni koji prave kipove.

A Gospodin će vječnim spasenjem *

spasit Izraela.

Nećete se postidjeti *

i nećete poniknuti dovijeka.

Da, ovako govori Gospodin, *

nebesa Stvoritelj – on je Bog –

koji je oblikovao i sazdao zemlju, *

koji ju je učvrstio

i nije je stvorio pustu, †

već ju je uobličio za obitavanje: *

»Ja sam Gospodin i nema drugoga.

Nisam govorio u tajnosti, *

u zakutku mračne zemlje.

Nisam rekao potomstvu Jakovljevu: *

Tražite me u pustoši.

Ja, Gospodin, govorim pravo *

i naviještam čestito.

Saberite se i dođite, *

pristupite zajedno, svi preživjeli od naroda!

Neznalice puke oni su što nose kip izrađen od drveta *

i mole boga koji ih spasit ne može.

Objavite, iznesite svoje dokaze, *

svjetujte se zajedno:

Tko je to od davnine navijestio *

i od tada prorekao?

Nisam li ja, Gospodin? *

Nema drugoga boga do mene;

Boga pravednog i Spasitelja *

osim mene nema.

Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, *

jer ja sam Bog i nema drugoga!

Sobom se samim kunem, †

iz mojih usta izlazi istina, *

riječ neopoziva,

da će se preda mnom prignuti svako koljeno, †

mnome će se svaki jezik zaklinjati govoreći: *

Jedino je u Gospodinu pobjeda i snaga!

K njemu će doći, postiđeni, *

svi što na nj su bjesnjeli.

U Gospodinu će pobijediti i proslavit se *

sve potomstvo Izraelovo!«

Dođite, kličimo Gospodinu, *

uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

Pred lice mu stupimo s hvalama, *

kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *

Kralj velik nad svim bogovima.

U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *

njegovi su vrhunci planina.

Njegovo je more, on ga je stvorio, *

i kopno koje načiniše ruke njegove.

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *

poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!

Jer on je Bog naš, *

a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O, da danas glas mu poslušate:

† »Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *

kao u dan Mase u pustinji

gdje me iskušavahu očevi vaši, *

iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †

pa rekoh: Narod su nestalna srca, *

i ne proniču moje putove.

Tako se zakleh u svom gnjevu: *

Nikad neće ući u moj počinak!«

Slava Ocu i Sinu *

i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *

i u vijeke vjekova. Amen.