Sv. Efrem, đakon i crkveni naučitelj

Dosudi mi pravo, Bože, †

i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, *

izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka!

Jer ti si, Bože, zaklon moj: †

zašto me odbacuješ? *

Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?

Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek me vode, *

nek me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!

I pristupit ću Božjem žrtveniku, *

Bogu, radosti svojoj.

Citrom ću slaviti tebe, *

Bože, o Bože moj!

Što si mi, dušo, klonula *

i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, *

spasenje svoje, Boga svog!

Govorio sam: U polovici dana svojih *

ja moram otići.

Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano *

za ostatak mojih ljeta.

Govorio sam: Vidjet više neću Gospodina *

na zemlji živih,

vidjet više neću nikoga *

od stanovnika ovog svijeta.

Stan je moj razvrgnut, bačen daleko, *

kao šator pastirski;

poput tkalca moj si život namotao *

da bi me otkinuo od osnove.

Od jutra do noći skončat ćeš me, *

vičem sve do jutra;

kao što lav mrska kosti moje, *

od jutra do noći skončat ćeš me.

Poput laste ja pijučem, *

zapomažem kao golubica,

uzgor mi se okreću oči, *

zauzmi se, jamči za me.

Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, *

za leđa si bacio sve moje grijehe.

Jer Podzemlje ne slavi te, *

ne hvali te Smrt;

oni koji padnu u rupu *

u tvoju se vjernost više ne uzdaju.

Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas, *

otac naučava sinovima tvoju vjernost.

U pomoć mi, Gospodine, priteci, *

i mi ćemo pjevati uz harfe

sve dane svojega života *

pred Hramom Gospodnjim.

Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu, †

† tebi se ispunja zavjet – *

ti molitve uslišuješ.

Svaka pȕt dolazi k tebi *

pod teretom grijeha.

Naši nas prijestupi taru, *

ti ih pomiruješ.

Blažen kog izabra i k sebi približi: *

on boravi u dvorima tvojim.

Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga, *

i svetošću tvoga Hrama.

Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj, *

o Bože, spasenje naše,

nado svih krajeva svijeta *

i mora dalekih.

Učvršćuješ bregove jakošću svojom, *

silom òpasān.

Krotiš huku mora, *

huku valova i buku naroda.

Oni što žive nakraj svijeta †

boje se znamenja tvojih; *

dveri jutra i večeri radošću napunjaš.

Ti pȍhodī zemlju i ti je nȁtopī, *

ȍbogatī nju veoma.

Božja se rijeka vodom napuni, *

ti pripravi ljudima žito.

Ovako pripremi zemlju: †

brazde joj natopi, *

grude joj poravna;

kišom je omekša, *

usjeve joj blagoslovi.

Ti okruni godinu dobrotom svojom, *

plodnost niče za stopama tvojim.

Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, *

brežuljci se pašu radošću.

Livade se kite stadima, †

doline se pokrivaju žitom: *

svagdje klicanje, pjesma.