Bl. Ozana Kotorska, djevica

Gospodine, ti nam bijaše okrilje, *

od koljena do koljena.

Prije nego se rodiše bregovi, †

prije nego postade kopno i krug zemaljski, *

od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!

Smrtnike u prah vraćaš *

i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«

Jer je tisuću godina u očima tvojim †

ko jučerašnji dan koji je minuo, *

i kao straža noćna.

Razgoniš ih ko jutarnji san, *

kao trava su što se zeleni:

jutrom cvate i sva se zeleni, *

a uvečer, već se suši i vene.

Zaista, izjeda nas tvoja srdžba, *

i zbunjuje ljutina tvoja.

Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *

naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.

Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *

kao uzdah dovršismo godine svoje.

Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *

ako smo snažni, i osamdeset;

a većina od njih muka je i ništavost: *

jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.

Tko će znati žestinu gnjeva tvojega, *

tko li, u pobožnom strahu, srdžbu tvoju?

Nauči nas dane naše brojiti, *

da steknemo mudro srce.

Vrati se k nama, Gospodine! Tȁ dokle ćeš? *

Milostiv budi slugama svojim!

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *

da kličemo i da se veselimo u sve dane!

Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *

za ljeta kad smo stradali!

Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *

i tvoja slava na djeci njihovoj!

Dobrota Gospodina, Boga našega, *

nek bude nad nama!

Daj da nam uspije djelo naših ruku, *

djelo ruku naših nek uspije.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, *

i s kraja zemlje hvalu njegovu,

neka ga slavi more sa svim što je u njem, *

otoci i njihovi žitelji!

Nek digne glas pustinja i njeni gradovi, *

nek odjeknu naselja gdje žive Kedarci!

Nek podvikuju stanovnici Stijene, *

neka kliču s gorskih vrhova!

Nek daju čast Gospodinu *

i hvalu mu naviještaju po otocima!

Kao junak izlazi Gospodin, *

kao ratnik žar svoj podjaruje.

Uz bojni poklik i viku ratnu *

ide junački na svog neprijatelja.

»Šutjeh dugo, gluh se činjah, *

svladavah se;

sad vičem kao žena kada rađa, *

dašćem i uzdišem.

Isušit ću brda i bregove, *

sparušiti svu zelen po njima,

rijeke ću u stepe pretvoriti *

i močvare isušiti.

Vodit ću slijepce po cestama, *

uputit ih putovima.

Pred njima ću tamu u svjetlost obratit, *

a neravno tlo u ravno.«

Hvalite ime Gospodnje, *

hvalite, sluge Gospodnje

koji u Domu Gospodnjemu stojite, *

u predvorjima Doma Boga našega!

Hvalite Gospodina, jer dobar je Gospodin, *

pjevajte imenu njegovu, jer je ljupko!

Jer Gospodin sebi odabra Jakova, *

Izraela za dragu svojinu.

Znadem da je velik Gospodin, *

da je Gospodin naš nad svim bozima.

Što god se Gospodinu svidi, †

to čini na nebu i na zemlji, *

na moru i u bezdanima.

Oblake diže s kraja zemlje; †

stvara kiše i munje, *

vjetar izvodi iz s krovišta njegovih.

On Egiptu pobi prvorođence, *

ljude i stoku podjednako.

On učini znamenja i čudesa usred tebe, Egipte, *

protiv Faraona i svih slugu njegovih.

On pobi narode mnoge *

i pogubi kraljeve moćne:

Sihona, kralja amorejskog, †

i Oga, kralja bašanskog, *

i sva kraljevstva kanaanska.

I dade njihovu zemlju u baštinu, *

u baštinu Izraelu, narodu svom.